Zašto se najljepše uspomene iz MIOC-a često stvaraju izvan učionice
Kad se približe upisi u srednje škole, o III. gimnaziji Split često se može čuti ista priča. Kažu da je program zahtjevan. Kažu da učenici puno uče. Kažu da su to oni učenici koji sate provode nad knjigom dok se njihovi vršnjaci druže, izlaze i uživaju u bezbrižnim srednjoškolskim danima.
Istina je da naši učenici postižu izvrsne rezultate, osvajaju državna natjecanja, upisuju najprestižnije fakultete i svakodnevno pomiču granice vlastitih mogućnosti. No postoji i druga strana priče koju nećete pronaći u tablicama uspjeha, rezultatima natjecanja ni statistikama državne mature. To je priča o zajedništvu, prijateljstvu, inicijativi, odgovornosti i uspomenama koje nastaju daleko od školskih klupa.
Ta se priča svake godine odvija na Krempijevom.
Za one koji nisu sa Splita 3, Krempijevo je igralište gotovo legendarnog statusa među generacijama učenika. O podrijetlu njegova neobičnog imena postoje različite teorije, a nama je najdraža ona prema kojoj je nastalo po krempitama koje su se nekada prodavale u obližnjem ugostiteljskom objektu. Koliko je ta priča istinita, teško je reći, ali jedno je sigurno – Krempijevo je mjesto na kojem nastaju uspomene koje se pamte dugo nakon posljednjeg školskog zvona.
Krempijevo tijekom jednog od ovogodišnjih susreta – mjesto na kojem se okuplja cijeli MIOC.
U III. gimnaziji Split već se godinama organiziraju dva nogometna turnira – MIOC Open i MIOC KLOZED. Tijekom prvog i drugog polugodišta gotovo svi razredi škole sudjeluju u natjecanju. Nakon izvlačenja skupina kreću utakmice, borba za prolaz, navijanje, sportska rivalstva i neizbježne rasprave o favoritima. Svaka utakmica novo je bojno polje, a svaki pogodak razlog za slavlje koje se prepričava danima.
Tijekom godina turniri su postali mnogo više od sportskog natjecanja. Oni su dio identiteta škole, tradicija koju svaka generacija preuzima od svojih prethodnika i nastoji ostaviti boljom nego što ju je zatekla.
A upravo su to ove godine učinili naši maturanti.
Organizatori MIOC Opena bili su učenici 4.b razreda, dok su organizaciju MIOC KLOZED-a preuzeli učenici 4.c razreda. Ono što posebno veseli jest činjenica da želja za organizacijom turnira među učenicima postoji godinama prije nego što dobiju priliku preuzeti tu odgovornost.
„Kad smo krenuli u MIOC, saznali smo da postoji tradicija da maturanti organiziraju dva turnira pa smo još od prvog ili drugog razreda imali želju da jednoga dana i mi organiziramo jedan turnir. Čak smo tijekom ljeta računali da ćemo organizirati MIOC Open jer smo mislili da nam se zbog matura neće dati organizirati KLOZED. Na kraju su bekavci organizirali Open, a mi smo izborili da baš mi organiziramo KLOZED i potrudili se da bude što bolji turnir. Svakako je utjecalo i to što je svaki od nas pridonio na svoj način pa svaka sitnica ovog turnira ima nekoga tko je za nju zaslužan“, kaže Teo Čotić, jedan od organizatora ovogodišnjeg MIOC KLOZED-a.
Sve je počelo izvlačenjem skupina organiziranim u maniri velikih FIFA-inih natjecanja. Kuglice, voditelji, najave i atmosfera kakvu inače viđamo na televizijskim prijenosima velikih sportskih događaja dali su naslutiti da se sprema nešto posebno.
Nastavilo se angažmanom profesionalnih sudaca, kvalitetnim ozvučenjem, transparentima, hranom, medaljama, peharima i organizacijom koja je pokazala koliko daleko učenici mogu otići kada im se pruži prilika da preuzmu odgovornost.
Iza organizacije MIOC Opena stajala je slična želja – očuvati tradiciju, ali joj dati novu vrijednost.
„Turnir je postojao puno prije nas pa stvarno nisam siguran kada je počeo, ali motiviralo nas je to što se ranije znalo događati da se pojedini turniri namještaju određenim razredima ili da se natjecanja nikada ne privedu kraju. Htjeli smo biti generacija koja će to promijeniti i ljudima pokazati čar koju ovaj turnir može imati“, ističe Bruno Perković, jedan od organizatora ovogodišnjeg MIOC Opena.
Možda upravo u tim riječima najbolje leži odgovor na pitanje zašto su ovi turniri toliko važni. Oni nisu samo sportsko natjecanje. Oni su projekt koji učenici nasljeđuju od starijih generacija, nadograđuju ga vlastitim idejama i zatim ga ostavljaju mlađima u još boljem obliku nego što su ga sami zatekli.
Dio organizacijskog tima koji je ovogodišnje turnire podigao na novu razinu.
Posebno su dojmljivi bili izvještaji na društvenim mrežama. Rezultati, najave, fotografije, statistike i komentari pratili su se s jednakim zanimanjem kao i profesionalna sportska natjecanja. U jednom trenutku činilo se da učenici o turnirima znaju više nego sportski novinari o prvoligaškim utakmicama. Hodnici škole danima su bili ispunjeni analizama, prognozama i raspravama o tome tko će podići pehar.
A završnica je bila upravo onakva kakvu sport voli ispisivati.
Finale MIOC Opena između 3.f i 3.c razreda ostat će upamćeno po nesvakidašnjoj situaciji. U trenutku najveće napetosti, tijekom same završnice utakmice, nestalo je osvjetljenja na igralištu. Dok bi se na mnogim mjestima u takvoj situaciji stvorila nervoza ili nezadovoljstvo, naši su učenici reagirali potpuno drugačije. Organizatori su zamolili gledatelje da upale svjetiljke na svojim mobitelima i osvijetle teren. U nekoliko sekundi stotine malih svjetala pretvorile su Krempijevo u prizor koji je više podsjećao na koncert nego na školski turnir. Utakmica je uspješno privedena kraju, a dodjela trofeja i medalja održana je upravo pod svjetlom tih improviziranih reflektora.
Bio je to trenutak koji možda najbolje opisuje duh naše škole.
Ne tražiti krivca. Ne stvarati problem. Ne odustati. Pronaći rješenje i nastaviti dalje.
Upravo to rade naši učenici.
Nekoliko mjeseci kasnije, u završnici MIOC KLOZED-a, proljetne temperature dopustile su više opuštenosti, ali nimalo manje natjecateljskog žara. Proglašeni su najbolji strijelci, najbolji igrači i najuspješnije momčadi. Dodjela medalja, pehara i nagrada održana je pred brojnim navijačima, uz atmosferu kakvu rijetko viđamo na školskim natjecanjima.
A kada su pobjednici podigli pehar, bilo je jasno da se ne slavi samo jedna momčad. Slavila je cijela generacija koja je mjesecima živjela za ove utakmice.
Pobjednički 3.c nakon osvajanja MIOC KLOZED-a.
Ono što ove turnire čini posebnima nisu samo rezultati.
Posebna je energija koju stvaraju.
Posebno je zajedništvo koje okuplja učenike različitih razreda, interesa i afiniteta.
Posebna je činjenica da iza svega stoje sami učenici – od organizacije i promocije do provedbe događaja.
U vremenu kada se često govori o tome kako mladi nemaju interesa, inicijative ili odgovornosti, učenici III. gimnazije Split svake godine iznova dokazuju upravo suprotno.
Jer vrijeme provedeno na terenu nije vrijeme izgubljeno za učenje.
Naprotiv.
To je vrijeme provedeno u razvijanju organizacijskih vještina, timskog rada, odgovornosti, komunikacije, liderstva i prijateljstava koja često traju mnogo dulje od školovanja.
III. gimnazija Split jest škola izvrsnosti. Ali izvrsnost ne mjerimo samo ocjenama, rezultatima natjecanja i upisima na fakultete. Mjerimo je i punim tribinama, sportskim rivalstvima koja završavaju rukovanjem, učenicima koji samostalno organiziraju događaje za stotine svojih vršnjaka te školom koja diše kao zajednica.
Zato svim osmašima koji ovih dana razmišljaju o izboru srednje škole želimo poručiti samo jedno:
U III. gimnaziji Split pronaći ćete mjesto za svoje talente, interese i ambicije. Ovdje ćete učiti, raditi i napredovati. Ali ćete jednako tako pronaći prijatelje, zajednicu i uspomene koje ćete nositi sa sobom mnogo dulje od srednjoškolskih dana.
Jer MIOC nije samo škola.
MIOC je mjesto kojem se njegovi učenici uvijek vraćaju. A Krempijevo je jedno od mjesta na kojem to najbolje nauče. Vrh obrasca
