Svečana promocija zbornika učeničkih radova
Na ramenima moga tate”
Split, 25. listopada 2017.

 .

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, u povodu Godine očinstva i ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u rujnu 2018. u Solinu, organizirao je natječaj literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu „Na ramenima moga tate“. Dva prosudbena povjerenstva napravila su izbor najboljih radova koji su objavljeni u istoimenom zborniku. Svečana promocija zbornika bila je u srijedu, 25. listopada u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje se okupilo preko šest stotina sudionika – učenika, roditelja, vjeroučitelja, nastavnika i ravnatelja škola. Zbornik su predstavili: mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda i dr. sc. Dubravka Kuščević, profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Promociji su nazočili i predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije: g. Slavko Žaja, savjetnik za obrazovanje i znanost i g. Ante Radovčić, pomoćnik pročelnika za prosvjetu.

U Zborniku je objavljeno 260 literarnih i 64 likovna rada iz različitih osnovnih i srednjih škola Splitsko-makarske nadbiskupije, Dubrovačke biskupije i iz Hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Priređivačice Zbornika Marina Šimić i Mirjana Vučica sve su literarne radove uvrštene u zbornik okrupnile i sadržajno posložile u deset tematskih cjelina na ukupno 176 stranica. „Sam naziv zbornika ‘Na ramenima moga tate’ ističe važnu ulogu oca u odrastanju djeteta. Na ramenima otac čvrsto, s obje ruke, drži svoje dijete za noge i time upravlja njegove korake. Čvrstim držanjem otac je predstavnik odgovornosti braka i obitelji za ispravno odgajanje novog života. Iako je dijete na ramenima svoga tate, njegov pogled počiva na majci i govori nam da očeva i majčina figura nisu uzajamno zamjenjive“, naglasio je mr. Periš.

Proglašeni su najbolji literarni i likovni radovi u tri kategorije: po tri najbolja rada u razrednoj nastavi, po tri rada u kategoriji od 5. do 8. razreda osnovne škole i po tri rada u kategoriji srednjih škola. Nagrađenim učenicima i njihovim voditeljima nadbiskup je uručio Zbornik i prigodne darove. Također svim učenicima i mentorima čiji su radovi objavljeni u Zborniku Katehetski ured poklonio je po jedan primjerak. Program promocije, koji je moderirala Helena Balajić, glazbeno su uveličali Vokalisti Salone a scenski Hrvatsko nadzemlje. Svečana promocija završila je razgledavanjem prigodne izložbe likovnih radova objavljenih u Zborniku.

 

Korice knjige ukrasio je rad naše učenice Antonie Bartulović, a unutar knjige su objavljeni literarni radovi Dore Šunjerge, Frane Franića i Stipe Marina.

 

Na ramenima moga Oca 

            

Sjećam se oče, djetinjstva svoga
kad sam svijet promatrao iz naručja tvoga,
kad sam sigurnost vidio samo u tome,
u toplom pogledu i naručju tvome.

često si me dizao na svoja ramena,
osjećao sam se visoko kao da granica nema.
Tvoje ruke, tvoj pogled i tvoj glas
u teškim trenutcima bili su mi spas.

S vremenom je sve postajalo drugačije
svijet sam istraživao na različite načine.
Danima sam hodao od vrha do dna,
zbog mene si često provodio noći bez sna.

Govorio si mi da tako ništa postići neću,
da u takvom životu ne mogu pronaći sreću.
Slušao sam tvoj glas, ali ga nikad ne bih razumio,
na pravi put sam se vratio tek kad sam te izgubio.

Sada me svuda prate tvoje oči
i kada poraze svoje osjetim u noći
i kada sve uspjehe svoje zbrojim,
shvatim da sam uvijek bio na ramenima tvojim.

Stipo Marin

 

Projekt „72 sata bez kompromisa“ ima cilj okupiti srednjoškolce, studente i mlade zaposlenike te pokazati kako se zajedničkim snagama i akcijama može preobraziti okruženje u kojem živimo. Samo je malo potrebno – izaći iz vlastite udobnosti i slobodno vrijeme posvetiti volontiranju – da bi se dobili veliki plodovi.

Volonterski maraton 72 sata bez kompromisa bila je održana od 12. do 15. listopada 2017. godine.

 

Sudjelovali su učenici trećih i četvrtih razreda naše škole s profesoricama Dužević i Gelo.

Učestvovali su u akcijama poput:

-Druženja s štićenicima staračkog doma „Lovret“

-čišćenja okoliš

-bojanja zidove u ženskom popravnom domu

-bojanja vrtić Mimoza

-bojanja zidove u centru Juraj Bonači

-druženja  s udrugom Lastavice

-druženja s štićenicima doma za nezbrinutu djecu Maestral

-čišćenja stanove socijalno ugroženih obitelji

-brige o životinjama u azilu. 

 

Dojam učenice trećeg razreda koja je sudjelovala u akciji: „Ova akcija je otvorila srca mnogima da shvate da iako smo mali, možemo pomoći. Iako se možda osjećamo beskorisno nekome možemo biti dar samo svojom prisutnošću. Samo s tom malom sitnicom, sada se osjećamo većima, kao i svi oni kojima smo pomogli.“

saznajte više na:http://72sata.hr/

Bilo bi besmisleno potrošiti priču o ovom putovanju na nabrajanje mjesta koja smo posjetili i razgledali jer se podatci o istima mogu pronaći na internetu u par sekundi.


Ono što je bitno je ukazati na pravo značenje ovog puta za razredni kolektiv 4.f.

 

Osam dana zajedno, daleko od naše svakodnevice, pokazalo je svima upletenima u tu našu "češku priču" koliko je 4.f u praksi jedna velika složna obitelj. Na veliki ponos razrednice Ivane Jambrović Čugura i profesorice Ines Alujević, nismo pokleknuli pred porocima poput jeftinog piva ili precijenjenih žestokih pića pa smo prethodno pojedenu večeru, kao i sadržaje naših novčanika, uspješno zadržali u sebi odnosno za sebe.

 

Bitno je napomenuti da je naša ekspedicija bila predvođena vodičkom palicom Tomislava Kosora iz agencije Eridan koji je svojom smirenošću i snalažljivošću brzo rješavao sve sitne probleme koji su se tu i tamo izrodili. Tomo je očigledno nadišao svoje srednjoškolske dane Marulića i pokazao da ima naznake miočana u brojnim situacijama.

Češka nas je, među ostalim, naučila nekim svakodnevnim praktičnim stvarima kao što je broj kreveta koji stane u naizgled dvokrevetnu hotelsku sobu ili postojanje nejestivih komponenata u češkom hotelskom doručku, točnije pudinga s okusom plastike. Ako bi se slučajno dogodilo da nam je netko podmetnuo boce alkohola u hotelsku sobu i sakrio ih u ladicu, tu je uvijek bila čistačica koja je te iste boce iznosila dok mi nismo bili tu da se mi ne zamaramo takvim tekućim problemima. Iznenadila nas je količina brižnih i pristojnih mladića koji su nas u večernjim šetnjama gradom stalno zapitkivali treba li nam možda nekakva pomoć ili želimo li možda pogledati kakvu predstavu što je jako lijepa gesta stanovnika Grada Tornjeva.

 

Šalu na stranu, ekskurzija je bila jedno predivno iskustvo i iznimno nam je svima drago što smo ju proveli s našim Tomom, s našim dragim profesoricama te dakako, jedni s drugima.
 

Mirko Katić, 4.F